U jednom zagrebačkom stanu u donjem gradu snimljena je kolekcija koja označava novi životni ciklus prostora. Konzervirani tragovi prošlih epoha poslužili su kao idealna scenografija za interpretaciju pojma, forme i značenja vjenčanice.
Priča koja je započela sa sretan krajem i brakom, prolazila je kroz razne prepreke i teškoće prije nego što su protagonisti živjeli sretno do kraja svog života. Taj put bio je samo uvod u plošnu viziju idiličnog života, čiji je simbolički početak označen bjelinom i čistoćom vjenčanice. Ta bjelina je analogna čistoći duše koja se formalno spaja s drugom dušom u svečanom obredu, označavajući sudbinsko sjedinjenje.
Prepreke su mogle biti različite prirode, materijalne, duhovne, političke, spolne ili rodnog karaktera. Nekima, čak i softver nije pridružio sudbinskog druga, što bi se moglo smatrati nepremostivim preprekama.
Nataša Mihaljčišin otkriva romantičnu viziju vjenčanja. Iako je romantična vizija idiličnog vjenčanja i harmoničnog sjedinjenja došla do praktične i komercijalne organizacijske platforme, stvarne prepreke i poteškoće u organiziranom ljubavnom životu često su se pokazale daleko složenijima nego one koje su se morali riješiti prije vjenčanja. Ipak, dopustimo da san ostane san. Sanjajmo o ljepoti simbolike vjenčanice, dajmo joj modnu slobodu u svojoj intimi, nosimo je kao katarzu suprotnih osjećaja početka, kraja i novog početka – bilo s drugom osobom, bilo sami sa sobom.
Vjenčanicu možemo obući kao čin, kao gestu susreta, kao proces finog ritualnog ukrašavanja kojim slavimo jedan životni ciklus. Ona simbolizira spremnost na transformaciju, igru, samoistraživanje i, ponovno, snoviđenje. Ispreplitanje sna i jave, čežnje i konstrukcije potreba može zakomplicirati odnos prema stvarnosti, ali istovremeno ga može obogatiti osjetljivom njegom autentične nježnosti i ranjivosti.
Na tankoj granici prolaznosti i vječnosti, ritual vjenčanja svjedoči našoj dubokoj potrebi za prepoznavanjem. Stoga se često čini da je količina pažnje i značaja koju pridajemo toj jednoj posebnoj haljini predimenzionirana, pa čak i komercijalno destruktivna. Kolekcija ima za cilj postaviti vjenčanicu u simbolički kontekst autentičnog susreta sa sobom ili s drugom osobom – kako god to želimo i kako god to slavimo!
Kolekcija je obilovala ručnim radom, heklanjem, štrikanjem, paranjem, sigurnosnim kopčama i dekonstrukcijom. Uključivala je i veo s vjenčanja od prije pola stoljeća, kao i dragocjeni svileno čipkasti stolnjak s početka prošlog stoljeća. Sve ostalo je novo i pažljivo izvedeno zahvaljujući divnim suradnicama koje su sudjelovale u stvaranju kolekcije.