Postoji trenutak koji se u modnim atelierima ponavlja češće nego što mislimo. Žena stane pred ogledalo, još nije ni potpuno odjenula haljinu, a već počinje nabrajati ono što na sebi želi sakriti. Trbuh, ruke, bokovi, silueta. Jelena Bošnjak takve je situacije tijekom godina rada doživjela bezbroj puta i upravo su one možda najviše oblikovale njezin odnos prema modi.
„Žena ponekad još nije ni odjenula haljinu, a već mi kaže: trbuh, ruke, bokovi… ovo treba sakriti. A ja pomislim: čekaj, još nismo ni počele“, govori dizajnerica. Umjesto da od žene očekuje da se prilagodi komadu koji je zamislila, Bošnjak proces okreće u drugom smjeru. „Ako haljina ne funkcionira na ženi, radije ću promijeniti haljinu nego ženu.“
Ta rečenica zapravo vrlo precizno opisuje njezin dizajnerski rukopis. Promatra proporcije, konstrukciju, siluetu i način na koji se tkanina kreće na tijelu, ali bez ideje da svaku ženu treba približiti istom idealu. Odjeća bi, prema njezinu pristupu, trebala pratiti osobu, a ne poništavati je. Najbolji rezultat zato nije nužno haljina koju svi primijete prije žene, nego ona u kojoj žena nakon nekoliko minuta prestane razmišljati o tome što ima na sebi i počne se ponašati prirodno.
Takav pogled posebno je zanimljiv danas, kada moda nikada nije toliko govorila o individualnosti, dok istodobno društvene mreže, estetski trendovi i gotovo beskonačne mogućnosti promjene izgleda stvaraju sve sličniju sliku poželjnog lica i tijela. Bošnjak taj paradoks sažima vrlo jednostavno: „Danas je ponekad lakše promijeniti lice nego prihvatiti vlastito.“
Ne govori pritom protiv promjene niti protiv želje da se osjećamo bolje u vlastitoj koži. Ono što je zanima jest trenutak u kojem se kroz potragu za boljom verzijom sebe počne gubiti ono po čemu smo uopće bili prepoznatljivi. Upravo se zato i njezine kolekcije mogu međusobno razlikovati, a da pritom ostaju povezane istom idejom žene koja ne mora izgledati kao netko drugi da bi bila zanimljiva.
U kolekciji „Bila Štorija“ vratila se Dalmaciji kroz bijele, prozračne siluete i jednostavnu eleganciju, dok je „Insolence“, predstavljena tijekom Milano Fashion Weeka, otišla prema snažnijem urbanom izrazu, crno-bijelim kontrastima i odlučnijoj konstrukciji. Najnovija kolekcija „Éclosion“ ponovno mijenja atmosferu. Inspirirana je prirodnim ciklusima i trenutkom otvaranja, a strukturirane linije, naglašeni struk i mekši slojevi stvaraju spoj kontrole i pokreta.
Te različite estetike ne znače da dizajnerica nema jasan identitet. Upravo suprotno. Povezuje ih odbijanje ideje da svaka žena mora izgledati poput jedne unaprijed određene verzije ženstvenosti. Bošnjak je tijekom godina svoj rad predstavila i izvan Hrvatske te osvojila međunarodna priznanja u Bakuu i Rimu, no njezina priča danas možda postaje zanimljivija upravo kada prestanemo brojati modne piste, kolekcije i nagrade.
Jer njezin odnos prema stilu sve manje počinje od same odjeće. „Možete imati sve kako treba, haljinu, torbu, cipele, frizuru, i da se ništa ne dogodi. A onda uđe žena koja možda krši pola modnih pravila i svi je primijete. Prisutnost se ne može kupiti.“
U toj rečenici krije se i odgovor na pitanje zašto neke žene ostaju u sjećanju, dok druge, unatoč besprijekorno sastavljenom stylingu, jednostavno prođu prostorijom. Stil se može naučiti, ormar se može izgraditi, trendovi se mogu pratiti, no osobnost koju sve to treba pratiti mnogo je teže proizvesti.
I sama dizajnerica ima detalj koji nikada nije pokušala prilagoditi aktualnim trendovima. Izrazito duga prirodna kosa godinama je dio njezina vizualnog identiteta i gotovo osobni potpis. Upravo u tome postoji nešto vrlo blisko njezinu dizajnu, ideja da ne treba uvijek popravljati ono što nas razlikuje.
Nakon godina provedenih između klijentica, kolekcija, modnih pista i vlastitog razvoja, Bošnjak danas govori i o još jednom luksuzu koji nema mnogo veze s cijenom haljine. „Danas sebi dopuštam isto ono što želim i ženama koje odijevam: da ne moram svima biti po mjeri. To mi je, iskreno, jedan od ljepših luksuza koji dolaze s godinama.“
U vremenu koje neprestano nudi novu verziju onoga što bismo trebali postati, njezin pogled na modu zato djeluje gotovo osvježavajuće jednostavno. Ne mora svaki detalj na nama biti korigiran, prilagođen ili približen nekom idealu. Ponekad je upravo ono što odlučimo zadržati najvažniji dio vlastitog stila.
Foto: Nemi Bulat