Pretraži

Novi ciklus u Kinoteci posvećen velikoj francuskoj redateljici Agnès Varda

U kinu Kinoteka kreće novi tematski ciklus posvećen „baki francuskog novog vala“ – Agnès Varda. Ciklus „Lica, priče“ sažima šest desetljeća Vardina opusa, a kroz 23 filma podijeljena u pet tematskih cjelina gledatelje će upoznati s njezinom estetikom, temama te najuspješnijim i omiljenim filmovima.

Za razliku od svojih novnovalovskih kolega s desne strane Seine Varda inspiraciju nije pronalazila u filmskoj tradiciji nego u povijesti umjetnosti i fotografiji. Stoga je prvi tjedan ciklusa posvećen njezinim kinematografskim portretima. Prikazat će se film koji je Vardi dionio svjetsku slavu – Cléo od 5 do 7, priču o dva sata u životu pop-pjevačice u iščekivanju medicinskih nalaza. Jane B. za Agnès V. filmski je portret pop-ikone i umjetnice Jane Birkin te izuzetan filmski esej o prikazu drugih na platnu. Jacquot iz Nantesa njezina je dirljiva posveta dugogodišnjem partneru Jacquesu Demyju, a temu zaključuju autobiografske Agnèsine plaže, u kojima je Varda ponudila reviziju vlastitog života.

U tjedan uvodi Viva Varda!, dokumentarni film Pierre-Henrija Giberta, koji 60 godina Vardina djelovanja sažima u kompaktnih 60-ak minuta filma. Sastoji se od razgovora, inserata i rijetkih arhivskih materijala, stoga ga preporučamo kao idealno štivo za Vardine obožavatelje, kao i za one koji će to tek postati.

Agnès Varda spada među filmaše koji su promijenili način na koji doživljavamo sedmu umjetnost. Stoga može iznenaditi činjenica da je prije svog dugometražnog prvijenca, La Pointe Courte (1954), pogledala možda 15-ak filmova. Kada su ovu priču o životu stanovnika ribarskog mjestašca iz naslova kritičari uspoređivali s Luchinom Viscontijem i njegovim neorealističkim klasikom Zemlja drhti (La terra trema, 1948), Varda je navodno pitala – s kime?

La Pointe Courte bio je važan za filmsku povijest, no u kinima je prošao relativno nezapaženo. Varda je prepoznatljivost stekla tek 1962. godine svojim drugim dugometražnim filmom Cléo od 5 do 7. Riječ je o filmu realiziranom u prepoznatljivom novovalovskom, post-do-posljednjeg-daha stilu, u kojem se Varda poigravala prikazom subjektivnog i objektivnog vremena. Za razliku od svojih novovalovskih kolega, Vardina osobna estetika nije proizašla iz svijesti o povijesti kinematografije ni klasičnih filmskih žanrova, nego iz povijesti umjetnosti, fotografije i književnosti. Iz navedenog razloga često je se uvrštava među filmaše „lijeve obale“ i autore kao što su Alain Resnais, Alain Robbe-Grillet, Marguerite Duras i Chris Marker, koji su upravo ne obazirući se na filmsku tradiciju pomogli osvježiti i unaprijediti filmski jezik, a time i naše razumijevanje filma.

Možda je baš zbog svog umjetničkog zaleđa Varda često posezala za formom portreta, bez obzira na to radi li se o fikcionalnim likovima kao što su pop-pjevačica Cléo u Cléo od 5 do 7, Jane Birkin u Jane B. za Agnès V., njezinu suprugu Jacquesu Demyju u Jacquot iz Nantesa ili pak susjeda trgovaca u Dagerotipima (1975) pa do Skupljača i skupljačica, ljudi s margine potrošačkog društva. Ipak, Varda je tek nakon Skupljača i skupljačice okrenula kameru prema sebi, učinivši svoj vlastiti život i djelo predmetom filmskog proučavanja. Varda je ovdje počela graditi imidž simpatične, ekscentrične starice s filmskom kamerom, što je lik koji je nastavila igrati u Agnèsinim plažama, Ljudima i mjestima te Agnès Varda osobno – nizu autobiografskih radova u kojima je razgovorljivo, maštovito i uvijek inspirirano govorila o svome kreativnom procesu te shvaćanju filma i umjetnosti. Upravo u ovome periodu nastali su neki od njezinih najzrelijih i najboljih filmova, paralelno s nizom izuzetnih galerijskih instalacija, kojima je također pronalazila inovativne načine da reinterpretira svoja ranija djela.

Ciklus „Agnès Varda: Lica, priče“ sastoji se od pet cjelina i epiloga, a svaka od njih prikazuje Vardu u jednoj od za sebe prepoznatljivih uloga: autoricu filmskih portreta, zaljubljenicu u ljude i mjesta, neumornu putnicu, skupljačicu i lutalicu. Njezini najpoznatiji filmovi pritom su posloženi s obzirom na analogije u pristupu temi, a prikazuju se uz rame filmovima koje je isticala kao omiljene te one u kojima se osjeti njezin utjecaj i koje bi i sama vrlo vjerojatno cijenila da je poživjela da ih vidi. Kao i uvijek, sve filmove prikazujemo u najnovijim dostupnim restauracijama, dok će neki filmovi, kao što su dokumentarac Viva Varda! Piere-Henrija Giberta i Sve, i kosti Luce Guadagnina u ciklusu imati hrvatsku kinopremijeru.

U Jane B. za Agnès V. Varda kaže: „Radije biram sanjarenje nego psihologiju. Volim skakutati uokolo, poigravati se slučajnostima, s prolaznim osjećajima i događajima.“ Ove riječi zorno ilustriraju nenametljivu erudiciju i šarm Vardinih filmova, iskreni interes za ljude te svijest o stvaranju kao dijalogu te posebnoj kombinaciji užitka, zabave i ljubavi. Sve su to elementi koji dalje zrače iz njezina opusa te koji već desetljećima ohrabruju nove generacije gledatelja i filmaša da s Vardom upute u otkrivanje svijeta, njegovih mjesta, ljudi te skrivenih lica i priča.