U ambijentu Maškovića Hana, Božena Bratović Smolić predstavila je BECHA RISING, svoju prvu samostalnu reviju i kolekciju kojom je jasnije nego dosad definirala vlastiti dizajnerski rukopis. Nakon nastupa na Milano Fashion Weeku i nekoliko izdanja Ljubljana Fashion Weeka, ovoga je puta cijela modna priča bila podređena njezinoj estetici, od odjeće i beauty detalja do scenografije i završnog izlaska.
Povijesna arhitektura Maškovića Hana pokazala se kao zanimljiv okvir za kolekciju koja se velikim dijelom oslanja na kontraste. S jedne strane tu su naglašena ramena, definiran struk i čvršće konstrukcije, dok se s druge pojavljuju čipka, prozirni elementi, otvorena leđa i detalji koji odjeći daju mekši i senzualniji karakter.
Za dizajnericu je upravo ova revija bila trenutak u kojem je svoj dosadašnji rad mogla predstaviti kao zaokruženu cjelinu.
„Meni nikada nije bilo dovoljno samo napraviti lijepu odjeću. Oduvijek sam željela da se iz nje vidi tko sam ja. Zato mi je identitet toliko važan. Godinama sam učila, promatrala, birala i gradila svoj rukopis. Ova revija je za mene trenutak kada sam sve to mogla pustiti da govori samo za sebe. Nisam željela napraviti samo reviju, željela sam stvoriti svoj svijet“, istaknula je Božena Bratović Smolić.
Silueta u prvom planu
BECHA RISING prije svega se oslanja na jasnu siluetu. Naglašen struk i izražena ramena pojavljuju se kroz veći dio kolekcije, pri čemu krojevi prate tijelo bez potrebe da ga skrivaju ili ublažavaju.
Jedan od detalja koji se ponavlja kroz nekoliko komada su vezice na suknjama i haljinama. Njima se pojedini dijelovi odjeće mogu otvoriti, pa se kroj mijenja ovisno o načinu nošenja. Taj princip dodatno naglašava odnos između konstrukcije i kože, što je jedna od važnijih niti cijele kolekcije.
Otvorena leđa, visoki prorezi i transparentni materijali nastavljaju istu ideju, ali bez dojma da su uključeni samo radi vizualnog efekta. U najboljem dijelu kolekcije senzualnost proizlazi iz samog kroja, a ne iz suvišnog ukrašavanja.
Print kao važan dio identiteta
Posebno mjesto u kolekciji zauzima autorski print razvijen za BECHA RISING. Inspiriran je punim mjesecom i zvjezdanom noći, a u drugoj varijanti pojavljuje se kroz velike motive noćnih leptira.
Taj se print provlači kroz različite komade i povezuje ih u zajedničku vizualnu cjelinu. Mjesec i leptir nose i jasnu simboliku, od punoće i intenziteta do promjene i transformacije, što dobro odgovara trenutku u kojem dizajnerica prvi put samostalno predstavlja vlastitu kolekciju.
Važnije od same simbolike ipak je to što print funkcionira kao prepoznatljiv element kolekcije. U vremenu u kojem se velik dio mode oslanja na lako čitljive trendove, takvi autorski detalji često čine razliku između korektne kolekcije i rada koji postupno razvija vlastiti identitet.
Koža, čipka i baršun
Materijali dodatno pojačavaju kontraste na kojima kolekcija počiva. Umjetna koža daje strukturu i čvrstoću, čipka unosi prozračnost, dok maslinastozeleni baršun donosi mekšu i raskošniju teksturu.
Crna ostaje glavna boja kolekcije, ali uz nju se pojavljuju puderasti i zeleni tonovi koji cijeloj priči daju nešto više dubine. Umjesto velikog broja boja, naglasak je ostavljen na teksturama i načinu na koji različiti materijali reagiraju na svjetlo i pokret.
Upravo taj odnos čvrstog i mekog, zatvorenog i prozirnog pokazuje se kao jedan od zanimljivijih dijelova kolekcije.
Beauty detalji u znaku zvjezdane noći
Motiv noći nastavio se i u beauty segmentu revije. Katica Topčić u kosu modela uklopila je sitne šljokice koje su pod rasvjetom stvarale diskretan efekt zvijezda.
Bio je to jednostavan detalj, ali dovoljno povezan s glavnom inspiracijom da djeluje kao prirodan nastavak kolekcije, a ne kao zaseban beauty trenutak.
Dramatičan završetak revije
Reviju je zatvorila Laura Gnjatović u završnoj kreaciji koja je ujedno bila i jedan od najdramatičnijih trenutaka večeri.
Veliki plašt od tila, izrađen s obiljem volana, stvarao je snažan volumen i naglašavao pokret, dok su se ispod njega nalazili čipkasti body i kratke hlačice. Kontrast između voluminoznog plašta i tijelu bliske siluete dobro je sažeo ono što se provlačilo kroz veći dio kolekcije: istodobnu potrebu za dramom i kontrolom, raskoši i jednostavnošću.
Prva samostalna revija kao logičan nastavak
BECHA RISING nije važan samo zato što je riječ o prvoj samostalnoj reviji Božene Bratović Smolić. Važniji je dojam da se kroz nju počinju jasnije izdvajati elementi koje dizajnerica želi zadržati kao dio vlastitog modnog jezika.
Naglašena silueta, transparentni detalji, vezice, autorski print i interes za ženstvenost koja nije ni strogo romantična ni strogo provokativna provlače se dovoljno dosljedno da kolekcija djeluje povezano.
Maškovića Han, rasvjeta, glazba i scenografija svakako su pomogli u stvaranju atmosfere, ali ono što na kraju ostaje jest pitanje može li se iza cijele produkcije prepoznati autor. Kod BECHA RISING odgovori se počinju nazirati.
Za Boženu Bratović Smolić ova revija zato prije djeluje kao početak jasnije definirane faze nego kao završetak nekog dosadašnjeg puta. Nakon godina predstavljanja na različitim modnim platformama, sada je prvi put cijeli prostor pripao njezinoj estetici.
IK Directed
Tamara Elena Photo