Ručak tijekom radnog dana posljednjih se godina poprilično promijenio. Više nije riječ samo o tome da nešto pojedemo na brzinu između dva sastanka, nego sve češće tražimo mjesto na kojem ćemo na pola sata izaći iz uredskog ritma i pojesti nešto što nam je stvarno fino. Upravo se zato azijska kuhinja sve češće pojavljuje među prvim izborima za ručak u gradu.
Nekada smo kineske, japanske, tajlandske i druge azijske kuhinje uglavnom vezivali uz večernje izlaske, vikende ili povremene gastro izlete. Danas ih sve češće biramo i usred radnog tjedna. Razlog je prilično jednostavan: nude velik izbor jela, dovoljno različitih kombinacija za svakodnevni ručak i okuse koji su zanimljiviji od klasične uredske rutine.
Jedno od mjesta koje se uklapa u tu novu naviku je YAO, kineski restoran u Ilici 60 u centru Zagreba. Restoran se oslanja na tradicionalne kineske recepte, ali ih predstavlja u suvremenijem formatu, a posljednjih je mjeseci posebno zanimljiv i kao adresa za ručak.
Ručak koji ne mora značiti kompromis
Iza kuhinje stoji chef Yao, a velik dio pripreme odvija se svakodnevno u restoranu. Umaci se rade od početka, rezanci izrađuju svježi, dok se temeljci kuhaju svakog jutra. Upravo se u tim detaljima najbolje vidi razlika između brzog obroka i hrane kojoj je ipak posvećeno nešto više vremena.
Takav pristup dobro funkcionira i u vrijeme ručka, kada većina gostiju nema satima vremena sjediti u restoranu, ali svejedno želi nešto konkretnije od prvog sendviča koji pronađe putem.
YAO je zato od ponedjeljka do petka, između 11 i 13 sati, uveo poseban lunch meni s jelima po cijenama nižima od 10 eura. U ponudi su, među ostalim, rezanci i pržena riža s povrćem, kombinacije s piletinom, dimljenim tofuom i rižom te nešto intenzivnija jela za one koji vole izraženije okuse.
Za one koji nemaju vremena ostati u restoranu, hranu je moguće i preuzeti.
Zašto nam je azijska kuhinja sve zanimljivija usred radnog dana?
Jedan od razloga svakako je raznolikost. Riža, rezanci, povrće, tofu, piletina i različiti umaci lako se kombiniraju na desetke načina, pa takav ručak ne mora svakog dana izgledati isto.
Tu je i promjena načina na koji danas doživljavamo pauzu za ručak. U gradu u kojem su radni dani sve gušći, pola sata provedeno izvan ureda postalo je mali predah koji nerijetko vrijedi jednako koliko i sam obrok.
S povratkom u grad nakon ljeta i početkom intenzivnijeg rujanskog ritma, upravo takva mjesta ponovno dolaze u fokus. Ona u kojima možemo brzo ručati, ali pritom ne moramo odustati od dobrog okusa, kvalitetnih sastojaka i osjećaja da smo na trenutak ipak izašli iz svakodnevice.
Jer ručak usred radnog dana možda jest praktična stvar, ali ne mora biti dosadna.
Foto: Bojan Zibar