Ponekad se najbolje ljetne priče dogode bez velikog plana. U prolazu, na plaži, u redu za sladoled ili tijekom sasvim obične šetnje gradom. Upravo je od takvih trenutaka mladi glazbenik Josip Bačić tijekom proteklih mjeseci složio priču koja je njegov četvrti singl „Party“ odvela daleko izvan glazbenog svijeta.
Sve je počelo jednim stihom iz pjesme: „Neka zvijezda ta, meni sa neba, sjaji za mene i nek’ prati me.“
Bačiću je upravo taj stih dao ideju da napravi male zvjezdice i ponese ih sa sobom na svoja ljetna putovanja. Nije ih dijelio na koncertima niti čuvao za unaprijed odabrane ljude. Poklanjao ih je spontano, osobama koje bi susreo tijekom dana, na plaži, u gradu, trgovini ili na treningu.
„Taj me stih podsjeća na to da svatko od nas ima svoju zvijezdu koja ga prati. Pa sam odlučio stih pretvoriti i u nešto stvarno“, objašnjava.
Od Dubrovnika do Istre, bez unaprijed napisanog scenarija
Iz rodnog Dubrovnika zvjezdice su tijekom ljeta krenule prema Zagrebu, Rijeci, Rovinju, Puli i Šibeniku. Svaki grad donosio je nova lica, a cijela je ideja zadržala ono zbog čega je i nastala: spontanost.
U vremenu kada se gotovo svaki trenutak unaprijed planira za fotografiju, objavu ili video, Bačićeva ideja funkcionirala je upravo zbog svoje jednostavnosti. Nije bilo velikog događaja ni spektakularne geste. Samo mali predmet, susret dvoje ljudi i nekoliko riječi koje bi nekome mogle popraviti dan.
Zanimljivo je da su neke zvjezdice vrlo brzo dobile vlastiti život. Ljudi koji su ih dobili nosili su ih na more, putovanja i večernje izlaske, fotografirali ih te dijelili na društvenim mrežama. Na taj su način nastavile putovati i bez svog autora, iz grada u grad i iz ruke u ruku.
Rođendanski poklon koji se ne može kupiti
Ljeto je za Josipa imalo i posebno osobno značenje jer je proslavio 20. rođendan. Među uspomenama koje će iz tog razdoblja ponijeti sa sobom ipak ne izdvaja klasičan poklon, već upravo reakcije ljudi koje je upoznao tijekom svoje male ljetne akcije.
„Kad se danas osvrnem, shvaćam da sam si za taj rođendan poklonio nešto što se ne može kupiti. Poklonio sam si osjećaj da sam nekome uljepšao dan, makar samo na nekoliko trenutaka“, govori Bačić.
U tome je možda i najzanimljiviji dio cijele priče. „Party“ je krenuo kao pjesma, a jedan njegov stih postao je povod za stvarne susrete među ljudima koji se vjerojatno nikada prije nisu vidjeli.
Bačić zato ne želi da posljednja zvjezdica nestane zajedno s krajem ljeta. Ideju bi volio nastaviti i dalje, bez obzira na sezonu ili grad.
„Volio bih da ovu priču nastavimo širiti i nakon ljeta. Da nastavimo poklanjati pozitivu, osmijehe i lijepe trenutke. Jer nikad ne znaš koliko nekome može značiti baš ona mala gesta koju si ti možda napravio usput.“
Možda upravo zato ova ljetna priča funkcionira. Ne pokušava od male geste napraviti nešto veliko. Podsjeća samo koliko ponekad malo treba da sasvim običan dan postane onaj kojeg se netko sjeti.
Foto: Matea Smolčić Senčar