Na Žnjanu je otvoreno novo mjesto koje ne pokušava osvojiti Split brzinom, nego ritmom. Ovdje se ne dolazi samo pojesti nešto dobro, nego doći i ostati. Mimi Italian Clubino and Ristorante zamišljen je kao mali talijanski klub, intiman prostor u kojem se spajaju hrana, vino, glazba i razgovor, bez potrebe da se sve odvija po planu i u točno određenom vremenu. Ugođaj od prve sugerira jednostavnu ideju: uživanje je ozbiljna stvar, ali nikad teška.
Iza projekta stoji obitelj Kačunić. Dva brata i sestra, Duje, Roko i Marita, ugostiteljstvom se bave gotovo tri desetljeća, a priča je krenula još krajem devedesetih, kada je njihov otac Goran otvorio F caffe, danas poznat kao Terminal F. U obiteljski posao kasnije su se prirodno uključili i oni, a splitska publika već dobro zna i Fabrique Pub, mjesto koje se godinama spominje kad se traži sigurna adresa za izlazak i druženje.
Mimi, međutim, nije nastavak iste formule, nego osobniji iskorak. Talijanska kuhinja im je oduvijek bila bliska, no ovdje nije riječ samo o receptima. Mimi gradi širi doživljaj Italije, kao prostora estetike, glazbe, topline obitelji i prepoznatljive kulture stola. Cilj nije bio otvoriti još jedan restoran, nego mjesto emocije, atmosfere i životnog stila.
Mimi kao lik, ne kao osoba
Poseban sloj cijeloj priči daje sama Mimi. Ona nije stvarna osoba, nego zamišljena talijanska gospođa sa stilom i stavom, inspirirana snažnim ženama koje često drže obitelj na okupu. Ideja je jasna i lako razumljiva: u Italiji se ne može pobjeći od priča o noni, mami, sestri ili teti. I upravo taj osjećaj doma, topline i autoriteta utkan je u identitet prostora. Mimi je zamišljena kao domaćica koja dočekuje bez pretencioznosti, ali s visokim standardima, pa ne iznenađuje da već od početka privlači različite generacije, od društava koja dolaze na večeru do obitelji koje se vraćaju na ručak.
Jelovnik koji igra na klasiku, ali s vlastitim potpisom
Gastronomski dio priče vodi chef Matej Pačar, dok koncept iza svega potpisuju Roko, Marita i Duje. Na meniju se osjeti ambicija da okusi budu poznati, ali izvedba precizna, a atmosfera opuštena. Među jelima koja su brzo postala favoriti ističu se parmigiana di melanzane, hrskave artičoke pržene u ulju s romesco umakom i ribanim Grana Padano sirom, kao i vitello tonnato u Mimi stilu, tanko rezana teletina s kremastim tonnato umakom, kaparima i rikulom.
Jedan od detalja koji se pamti je Mimi cornetto, prženo fritta tijesto premazano domaćim fondueom od Grana Padano DOP sira, aromatizirano pestom od svježe rikule i završeno prahom od crnih maslina. Publika često kao apsolutnog favorita izdvaja i vitello alla parmigiano, pohani teleći kotlet s rajčicom, rikulom i mozzarellom, uz prezentaciju koja se dovršava ispred gosta. Sličan efekt ima i carbonara koja se poslužuje uz dramatičan talijanski touch, ali bez teatralnosti koja bi pojela smisao.
Pizza s napuljskim duhom i vlastitim karakterom
Posebno mjesto zauzima pizza. Duje Kačunić godinama se bavio istraživanjem stilova, fermentacije i tehnika rada s tijestom, s idejom da rezultat bude lagan, prozračan i lako probavljiv. Tako je nastalo Mimi tijesto, razvijano strpljivo i precizno, u suradnji s pizzaiolom Lukom Sudecom. Poštuje napuljsku tradiciju, ali zadržava identitet kuće, pa mirisom podsjeća na Napulj, a karakterom ostaje čvrsto vezano uz Žnjan.
Kokteli, vina i ugođaj malog kluba
Koktel karta priziva atmosferu speakeasy barova, a vinska selekcija spaja talijanske i hrvatske etikete. Za izbor vina zadužen je sommelier i manager Stipe Tadić, pa je dojam zaokružen: ovo nije mjesto koje traži da se impresionira, nego da se vrati.
Clubino ideja dodatno se čita u načinu na koji prostor funkcionira. Koncept je zamišljen kao krug ljudi koji dijele istu strast prema hrani, piću i dobroj energiji. Opušteno, ali profinjeno. Standardi visoki, ali bez potrebe da se to naglašava.
Interijer kao produžetak priče
Interijer nosi jasan narativ. Roko i Marita zaljubljenici su u New York i speakeasy estetiku, pa se u prostoru osjeća dašak prošlih vremena. Cozy mid century vibra evocira Little Italy i šarm prošlog stoljeća, kao da je ideja bila stvoriti mjesto prije interneta, gdje su jedine distrakcije okusi, mirisi i društvo.
Za arhitekturu i dizajn zaslužan je biro Art Machine, a projekt interijera potpisuje arhitektica Aleksandra Labović. U prostoru se ističu luksuzni materijali i zanatske metode, uz boje inspirirane Italijom. Jedan od detalja koji privlači pažnju je terrazzo palladium, tradicionalna tehnika poda koja danas djeluje kao rijedak spoj zanatske vještine i luksuznog dojma. Identitet zaokružuju logotip koji potpisuje dizajnerica vizualnih komunikacija Ana Bodrožić i naming koji je nastao kroz emotivne slojeve suradnje.
Glazba se pušta isključivo na vinilu, kao mala, ali jasna odluka koja govori o tempu mjesta. Mimi ne pokušava biti sve svima. Više je nalik ritualu koji se ponavlja: doći, naručiti, razgovarati, ostati još malo. Splitu je ovime stigla nova adresa koja ne igra na brze trendove, nego na bezvremensku potrebu za dobrim stolom i atmosferom u kojoj je lako ostati.
Fotografije: Veljko Lalović i Prosper Filipović